Svijet
fantazmagorija
Krešimiru
Gojanović ćemo ponajprije prepoznati po fantazmagoričnom svijetu
koji se nastanio na njenim slikama. Taj fantazmagorični svijet
tvore likovi kako antropomorfnog, tako i biomorfnog i zoomorfnog
porijekla. Kažem porijekla, jer je te likove teško preciznije
imenovati. Naime, oni dolaze iz neobuzdanih prostranstava
autoričine svijesti, a još više podsvijesti, iz prostora oniričkih
snoviđenja. Oni bujaju i njihovu protežnost u svim pravcima
nije moguće zaustaviti, kao što nije moguće ni predvidjeti
kakve će sve oblike kod tog rasta zadobiti...
Tako
su ti likovi u stvarnom ili prividnom pokretu, gradeći lelujave
ritmove, a koji poradi zaokrugljenosti te figurativnosti,
plutaju negdje prema centru slike, ne izlazeći iz njenih okvira.
Ako tome dodamo i otvoreni, žestoki kolorit akrilnih boja,
i uz vidljivi grafizam, onda će nam biti jasna količina ekspresivnosti
na ovim radovima.
/
Tomislav Lalin, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe
" Uskrsnuće Prometeja " u Galeriji " Vladimir
Nazor ", Zagreb, 1994. /
Eh,
imaginarnog li krajolika
...Krešimira
Gojanović posjeduje ono što zovemo nesputanom maštom, a njene
plodove vješto prenosi akrilnom tehnikom na karton i platno.
Primjećujemo, također, svojevrsne derivacije ekspresionističkih
iskustava, vidljive ponajprije u deformaciji ljudske figura
i snažnom govoru boje. Upravo boja zauzima važnu ulogu, ali
i na simboličkoj razini. Ni linija nije zapostavljena, ona zajedno
s plohama boja ravnopravno gradi zamišljeni svijet svemirskog
krajolika.
Slikajući
astralne sirene, svemirske cvjetove, zmajeve i razna čudovišta,
autorica dočarava i duhovni prostor slike, koji odgonetavamo
kroz bezbroj simboličkih značenja.
/
Petar Prelog, časopis " Homo volans " - Vijenac, 12.
6. 1996. - povodom samostalne izložbe " Svemirski cvjetovi
" u Galeriji Spektar, Zagreb, 1996. /
Moć
arhetipova
...Magijsko
u čovjeku je jednako toliko staro, koliko i sam čovjek. Stoga
je mistično saživjelo jedan duboki svijet u nama, čija se
plodnost najradikalnije uočavala u umjetnosti. Slikarstvo
Krešimire Gojanović nameće se kao okretanje u prošle egzistencije
ili proricanje slijedećih života, u kojima će se razvijati
njezina umjetnost.
Doista
- ona traži potpunu predanost promatrača dok čita predstavljenu
slikarsku sintaksu. Zahtjeva znanje kao preduvjet za bilo kakav
kontakt s vlastitom umjetnošću. Decidirana poruka i sadržaj,
neizostavni su rezultat, samo na izgled ograničen slikarskom
formom.
/
Snježana Samac, predgovor katalogu povodom samostalne izložbe
" Moć arhetipova ", Galerija Zvonimir, Zagreb, 2000./
|
Između
svjetova
Slijedeći
tematske okvire preuzete iz drevnih mitologija, fokusirajući
se na '' kult žene '', Krešimira Gojanović otkriva vlastite
istine o životnom ciklusu, o dvojnosti naravi stvaranja i smrti.
Intuicija je staklena kugla kroz koju žena može sagledati ono
nesagledivo i ona nam daje točne smjernice djelovanja, uspostavlja
sklad s vlastitim unutarnjim bićem, usmjerava i vodi stvaralački
život. Neizmjerno je važna ženi umjetnici, jer ona je moćna
snaga ispunjena strašću, stvaralaštvom i težnjom za znanjem,
oslobođenom svih vremenskih i prostornih granica. Intuicija
kao bit instinktivne ženine prirode bori se za opstanak, bori
se protiv ukalupljivanja žene u društveno nametnutu joj ulogu.
Krešimira
Gojanović svojim umjetničkim radom ustoličuje prototipove, glavne
povijesno-kulturološke simbole ženstva, nositeljice svjetskih
mitova o moći ženske intuicije, vječne dijalektičke simbole
erotskih, poganski i božanskih konotacija, ponaosob onih u kojima
se isčitava polaritet života i smrti. Egipatska božica Izida
koja svake noći oživljava svog brata Ozirisa, u grčkoj mitologiji
Demetra, božica Zemlje koja jednom u godini doziva kći Perzefonu
iz Zemlje mrtvih.
Svjesno
Krešimira svodi svoje radove prema klasifikaciji triju svjetova:
antropomorfnog, zoomorfnog i biomorfnog. U nizovima slika i
crteža koji čine izlagački opus autorice, u njenu astralnu svijetu
obitavaju fantazmagorični likovi, djelomično transformirana
nadrealna obličja, iz kojih njihovu realnu i simboličku pojavnost
isčitavamo tek u nazivlju slike, tj. crteža. Krešimira Gojanović
svjesno odabire fantaziju i iracionalno za nositelje vlastita
likovna izraza. Ljude privlače tuđe 'nekontrolirane slike' pod
uvjetom da su ideje i proživljeni doživljaji prerušeni u ''
slike snova ''.
Slikarstvo
fantazije ima svoje duboke korijene, snažno je u djelima Fusila
i Goye, na vrhuncu u platnima Chagalla, Giorgia de Chirica,
čarobno u Rousseaua, a ispitivanje iracionalnog i fantastičnog
naročito zaokuplja Kleea i Kandinskog. Uzroci su ukorijenjeni
u društvu, njegovu otuđenju koje u umjetniku budi osjećaje usamljenosti,
potičući ga na samopromatranje. Krešimirino djelo nije uskrsnuće
i povezivanje s navedenim slikarskim 'mitovima', već je samo
dobro izabran put usmjeren prema važnosti ženstva / čovještva,
podcrtan uvjerenjem da postoje i druge, '' latentne stvarnosti
''.
Napojeni
esencijalnom ženskom čežnjom za mističnošću, njeni uglavnom
ženski likovi čine tako lice i naličje iste pojavnosti. Otkrivajući
nam sve aspekte formalnih i simboličkih efekata, interes joj
zastaje na akrilu i crtežu. Ove tehnike Krešimira prisvaja,
jer ponajbolje emitiraju suptilne odnose kolorita i kompozicije,
koja postaje sve napučenija nadrealnim i mitološkim likovima
njene podsvijesti.
U
labirintu erotizma, nadahnuta snagom imaginacije vlastitog duhovnog
ustroja, autorica kreira autentičan svijet oblika koji vibriraju
u svijetu fantazije. Odabravši izvantrendovska likovna traženja,
komunicirajući s naslijeđem, vraća slici funkciju dekorativnosti,
čineći to balansom skladna kolora i oku ugodno gledljivom formom.
/
Sanda Stanaćev Bajzek, predgovor katalogu povodom samostalne
izložbe u Narodnom muzeju Labin i zavičajnom muzeju Buzet, 2007.
god./
|
